Mnogi su razlozi,   ali svi oni svode na to da je normalno zaviriti u svoju povijesnu torbu, kako bi smo vidjeli s čime ulazimo u sutra, s čime raspolažemo i što je to čime smo utrli nove staze sutrašnjice. Skupljajući i razmatrajući povijesne činjenice, spoznajemo svoju povijest i svoje korijene. Ima  u njima razloga za ponos i radost, jer nam otkrivaju dubinu naše ukorijenjenosti u ovo tlo i izdržljivost opstojnosti na ovoj vjetrometini. Ima razloga i za bol i za tugu, jer smo katkad mogli skupiti samo povijesne krhotine i od njih sastaviti prijeđenu životnu stazu. Brojna ratna razaranja, mračni vihori mržnje te istrebljivači raznih vrsta su nastojali iščupati nam te korijene. 

Neki od onih koji danas pristupaju traženju  rješenja za život i suživot na ovim prostorima, prisiljavaju nas da izgubimo svoje vlastito pamćenje, niječući nas na našim ognjištima i u našoj vjerskoj, kulturnoj i nacionalnoj prepoznatljivosti. Pred tom činjenicom zatiranja  treperi svaka stanica našeg bića. Jer mi nismo pred osjećajem odgovornosti, pred zadužbinom otaca, čije su korijene naši pradjedovi i očevi zalijevali svojom krvlju, znojem i suzama. Zato je naše stablo tako duboko uraslo u ovu zemlju. I krv i znoj i suze liju se na ono što se voli. Ljubav je jača od smrti i to nam daje snagu za budućnost. Razumno je budućnost graditi tek s temeljitim uvidom u prošlost. Stoga je potrebno uočiti korijen i temelj na kojem gradimo svoje sutra.

S ovim člancima, pričama, fotografijama želim da ih slažući poput mozaika stvorimo jednu povijesnu stvarnost našeg sela i našeg kraja. Iako su ovosvjetske sile provodile svoje pirove zatiranja mi smo tu, sa najdubljim korijenima i kao slavitelji Isusove ljubavi i kao Hrvatski narod.

Neka ovaj kutak bude kutak gdje se nalaze dokumenti naše prošlosti, dokaz žive sadašnjosti i snaga za izazov našim budućim naraštajima.